Proizvodnja, uvođenje novih tehnologija i
konzalting u voćarstvu i povrćarstvu.

Fragaria Facebook stranicaFragaria Google+ stranica

Članci

INTEGRIRANA PROIZVODNJA MALINA

19 PRO 2011
UVOD
 
Malina, kao i ostale voćne vrste, najbolje će uspijevati u idealnim klimatskim uvjetima i na dobrom tlu, stoga moramo pronaći uvjete koji su najbliži idealnima.
Malina traži svježu klimu sa dovoljno oborina. Izboji maline podnose temp. I do -250C, dok je korjenov sustav nešto osjetljiviji (zbog plitkog ukorjenjivanja) pa bez snježnog pokrivača smrzava ispod 150C.
Međutim, kasni proljetni mrazevi ne oštećuju cvijet maline jer ona cvate kasno, u svibnju, ali veća kolebanja temp. U proljeće mogu oštetiti mlade izboje. Malina je kultura koja voli svježa ljeta, što znači da joj ne odgovara vrlo hladna zima i vruća ljeta. Malina mora imati dovoljno svjetla za normalan rast, pa joj ne odgovaraju zasjenjeni položaji.
Za uspješnu proizvodnju malina vrlo je važna količina oborina, a ona mora biti veća od 800 mm godišnje. Zbog toga se obrada i gnojidba moraju prilagoditi količini i terminu oborina. Obzirom na plitki korjenov sustav maline, nedostatak vlage može predstavljati veliki problem.
Malini odgovaraju blago nagnuti tereni koji omogućavaju dobro strujanje zraka. Zadržavanje hladnog zraka u proljeće ne pogoduje dobrom rastu biljke, dok zadržavanje vlage tijekom rasta i zriobe ploda pogoduje razvoju gljivičnih bolesti.
Ukoliko smo na vrijeme odlučili gdje želimo uzgajati malinu, tada možemo izvesti kvalitetnu pripremu tla. Ona uključuje čišćenje terena i dubokog oranja u jesen prethodne godine. Ukoliko je na parceli bilo drveća i grmlja, tada je neophodno da se tlo dobro očisti od korijenja, a preporuka je da se s podizanjem nasada pričeka najmanje dvije ili tri godine. U međuvremenu se na parceli mogu uzgajati različite ratarske kulture, a po mogućnosti one koje obogaćuju tlo organskom tvari (lucerna, djetelina i sl.).
Treba izabrati tlo dobre strukture i vodozračnog režima, bogato humusom, te dobro propusno, jer su te osobine najprimjerenije za intenzivnu proizvodnju maline. Bez obzira na to što ćemo teško pronaći tlo koje zadovoljava navedene kriterije, ono se uvijek može prilagoditi našim zahtjevima.
Ako u tlu nema dovoljno humusa tlo treba obogatiti dodavanjem stajnjaka i zelenom gnojidbom. Teška tla, slabe propusnosti, u kojima se zadržava voda izazivaju gušenje korjena maline. U ljetnim mjesecima takva tla pucaju od suše te oštećuju korjen.
Malina zahtjeva neutralna do slabo kisela tla. Na alkalnim tlima pojavljuje se kloroza, a na vrlo kiselim tlima poremećuje se opskrba mikroelementima.
Iako se malina lako ukorjenjuje, kvalitetne sadnice jamče najbolji primitak, brzo dozrijevanje te zdrav i otporan nasad.
 
 
 
 
 
PRIPREMA TLA ZA SADNJU
 
Kao i kod drugih višegodišnjih voćnih nasada, i kod maline očekujemo da bude visokoisplativa.
Zbog toga, priprema mora biti pomna i temeljita. Analizom tla doznat ćemo kakve je kakvoće tlo, količine osnovnih hraniva te kiselost tla. Na osnovu tih podataka odredit će se količine potrebnih mineralnih gnojiva, te potreba dodavanja kalcija i stajnjaka.
Nakon osnovne pripreme tla koju smo već spomenuli imamo i pripremu tla za sadnju. U kasno ljeto (za sadnju u proljeće) obično oko dva mjeseca prije sadnje, oranje se provodi na dubinu od 30 cm, dok je kod težih tala potrebno i nešto dublje oranje na 40 cm. Ukoliko ranije nije provedena meliorativna i gnojidba stajnjakom, tada je neophodno prije samog oranja ravnomjerno rasporediti gnojivo po površini s razbacivačima. Nakon što se tlo usitni i slegne, neposredno pred samu sadnju pristupa se tanjuranju i frezanju tla krajem listopada ili početkom studenog. Treba izbjegavati obradu suviše vlažnog tla, jer tada dolazi do kvarenja njegove strukture. Ako je jesen duga i topla tada se priprema može odvijati i kasnije, a ukoliko su mrazovi s niskim temperaturama i većom vlagom tla nastupili rano tada se sama sadnja odlaže za rano proljeće slijedeće godine. U principu bi trebalo izbjegavati područja gdje se iz godine u godinu javlja problem s viškom vlage u tlu u jesen, te gdje golomrazice nastupaju rano.
 
ISKOLČAVANJE TERENA
 
Nakon što se preorano tlo potanjura i usitni frezanjem, potrebno je iskolčiti površinu. Najprije se označe rubovi parcela da bi smo dobili stvarnu veličinu iskoristive parcele, te označiti na kojem dijelu se postavlja ograda. Zatim je potrebno predvidjeti smjer redova i uvjete za nesmetan prolaz mehanizacije, manipulativni prostor u berbi i ostalo (bazen za vodu, alatnica, sanitarni čvor i sl.).
Preporuka je da smjer redova bude u pravcu sjever-jug radi čitavog niza prednosti, no najvažnija je bolja rodnost i kvaliteta ubranih plodova. Ukoliko zbog konfiguracije terena nije moguće postići ovu orijentaciju redova, bitno je da pokušamo izvući redove koji najbliže slijede taj pravac. Izuzetak čine južni položaji na lakšim tlima gdje se može odstupiti od ovog pravila, pogotovo ako je prisutan veći nagib. Također pri odabiru smjera vjetrova u obzir treba uzeti i smjer puhanja glavnih vjetrova.
Ovsno o odabranim razmacima izvlače se redovi. Na velikim površinama moguće je to obaviti mehanizacijom, no na manjim površinama sve se obavlja ručno. Zatim se stavljaju kolčići na mjesto gdje su predviđeni stupovi armature, a da bi se kasnije izbjeglo oštećivanje sadnica.
Pri određivanju razmaka sadnje u obzir uzimamo sortu, plodnost tla, sustav uzgoja i raspoloživu mehanizaciju za obavljanje potrebnih agrotehničkih zahvata u nasadu.


 
 
IZRADA JAMA ILI JARAKA ZA SADNJU
 
Nakon što smo odredili smjer redova, te razmak sadnje između redova i u redu pristupa se izradi jaraka ili jama za sadnju. Ovo se izvodi neposredno prije same sadnje, a kako bi se izbjeglo isušivanje tla.
 
 
SADNJA MALINA
 
Temelj uspješne sadnje i bavljenja proizvodnjom malina je svakako kvalitetna sadnica. Osim sortne čistoće i bezprijekornog zdravstvenog stanja (bezvirusni materijal), potrebno je da sadnica ima dobro razvijen korjenov sustav (veći broj korjenčića i korjenovih dlačica) koji izgleda svježe, te je na presjeku bjelkaste boje. Nakon što se preuzmu, sa sadnicama se treba pravilno postupati, jer u suprotnom kroz kratki rok možemo izazvati njihovo sušenje i propadanje. Bitno je da imamo što kraći period od vađenja iz trapa do same sadnje.
Prije same sadnje svakoj ukorjenjenoj sadnici se odstranjuju oštećeni dijelovi korijena do zdravog dijela, dok se ostatak skraćuje za otprilike ¼ dužine (npr. s 40 cm na 30 cm). Kod zelenih sadnica skraćivanje korjena nije potrebno. Svaku sadnicu prije sadnje treba dobro pregledati, te pažljivo rukovati s njom jer se lako lomi.
Sadnju je najbolje obaviti u proljeće, obično sredinom ožujka za ukorjenjene sadnice, odnosno u svibnju za zelene sadnice, a kako bi došlo do što boljeg ukorjenjavanja sadnice. Ne smijemo obavljati sadnju na temperaturama ispod 0°C, te pri velikoj vlažnosti tla.
Ukoliko se malina sadi na foliju, razmak između sadnica u redu je 40 cm a između redova 2,5 m. Ako se sadi bez folije, razmak između sadnica je 50 cm, a razmak između redova ostaje isti.
Rupe se kopaju motikom ili lopatom na dubinu koja omogućava pravilan raspored korjenova sustava. Na dno rupe obično se stavlja do 100 g NPK gnojiva i zemljišni insekticid, koji se pokriju tankim slojem tla da se izbjegne direktan kontakt s korjenovim sustavom. Zatim se u rupu stavlja sadnica kojoj je korjenov sustav pravilno raspoređen i izravnat, te se nanosi sitna zemlja. Pažljivo se prodrma sadnica kako bi tlo ispunilo praznine te se tlo oko sadnice lagano pritisne rukama. Treba paziti da se ne pretjera s pritiskom. Dubina sadnje određuje se na temelju dubine na kojoj su sadnice bile u rasadniku, najbolje je da dođu na istu dubinu ili do 1 cm dublje nakon što se zemlja potpuno slegne. Ako se bolje pogleda sadnica prilikom sadnje, tada se jasno vidi prijelaz do koje je dubine bila u tlu, jer je nadzemni dio bolje obojen od onog koji je bio u tlu.
Ukoliko nije unesena dovoljna količina stajskog gnoja pri pripremi tla tada se neposredno prije popunjavanja rupe iznad korijena stavlja 2-3 kg stajnjaka, no treba pripaziti da ne dolazi u direktan kontakt s gnojivom. Iznad unesenog stajnjaka stavlja se sipko tlo.
Dobro je svaku sadnicu na kraju zaliti s 2-3 litre vode, a svakako treba izbjegavati pritiskanje tla oko sadnice nogama. Poznato je da preplitka ili preduboka sadnja loše utječu na primitak i daljnji razvoj biljke. Sadnju je najbolje obavljati u parovima po oblačnom vremenu bez vjetra. 
 
POSTAVLJANJE ARMATURE
 
Dok se u amaterskim vrtovima malina može uzgajati uz kolac, suvremena proizvodnja malina podrazumjeva korištenje armature i to naslona od stupova i žice na određenoj visini. Obzirom da nasad ostaje na istom mjestu oko 15 godina, potrebno je da i armatura ima najmanje toliku trajnost.
Stupovi koji se koriste mogu biti drveni, od armiranog betona, željezni ili plastični. Najčešće se zbog njihove cijene koriste drveni i to oni od kestena ili bagrema. Njihova dužina je obično oko 3 metra od čega se 60 do 70 cm ukopava u zemlju. Najbolje je ako na označenim mjestima za stupove svrdlom napravimo rupe željene dubine. Zbog duže trajnosti stupovi se impregniraju ili nagore (oko 80 cm visine), te se tim dijelom utiskuju u tlo. Visina stupa iznad tla treba iznositi 220 do 240 cm, a promjer stupa pri vrhu ne bi smio biti manji od 10 cm. Stupovi u redu dolaze na razmak najčešće od 8 metara. Prednji čeoni stupovi u redu nešto su veći i dublje se ukapaju, te se učvršćuju «sidrenjem». Na stupove se zatim postavlja pocinčana žica debljine 2,2  mm. Kako je u uzgoju najrašireniji sustav horizontalnog uzgoja na tri žice, to ćemo se osvrnuti na njega. Prvi red žice postavlja se na 60 cm od tla i on je dvostruk, a kako bi se kroz nju provlačili izdanci. Slijedi dvostruka žica na 120 cm, te jednostruka žica na 180 cm iznad tla. Ukoliko je razmak između dvostrukog reda žice zbog debljine stupova, te zatezanja manji od 20 cm, potrebno je na početku postaviti letvice da se žica raširi.
 
SUZBIJANJE KOROVA OKO SADNICA
 
Često se zbog intenziviranja poslova u proljeće, te pogotovo ako su bili nepovoljni vremenski uvjeti da bi se sve uradilo, zna predvidjeti suzbijanje korova oko sadnica. Ova mjera je neophodna i izuzetno važna s ciljem boljeg razvijanja korjenovog sustava maline . Obavlja se mehaničkim putem pažljivim okopavanjem oko same biljke. Potreban je oprez pri obavljanju ovog posla, jer se u protivnom može oštetiti biljka ili uništiti novi izdanci koji nam trebaju za slijedeću godinu.
 
REZIDBA SADNICA I IZNOŠENJE ODSTRANJENIH DJELOVA IZ NASADA
 
U proljeće neposredno pred kretanje vegetacije obavljamo prvu rezidbu posađenih malina i kupina. Kod sorata puzajećeg rasta posađene sadnice se režu na visini oko 20 cm, tj. na dva do tri pupa, dok se kod sorata uspravnog rasta skraćuju na 30 do 40 cm od tla. Pri rezidbi koristimo oštre voćarske škare, a rez izvodimo s vrlo malim nagibom nasuprot vršnog pupa kojeg smo ostavili.
Sve odrezane dijelove potrebno je što prije iznijeti dalje iz nasada, te kompostirati ili spaliti.
 
PRIHRANA SADNICA MALINE
 
Maline  se prihranjuju dušičnim gnojivima u dva navrata, a količina i vrsta gnojiva ovisit će o kemijskom sastavu tla. Obično se dodaje KAN (kalcij amonij nitrat) u količini od oko 100 grama po sadnici, i to prvi puta 50 g pri kretanju vegetacije, te 50 g kada se na izdancima iz bočnih pupova razviju 3 do 4 lista. Ova mjera se može kombinirati sa suzbijanjem korova oko sadnica, a bitno je da se provodi kada je tlo na površini prosušeno. U nasadima s postavljenim sustavom za fertirigaciju može se prihrana obaviti i sistemom cijevi kap po kap.
Rodnost maline ovisi o mladicama srednjih dimenzija. Gnojidba N, P i K vrlo je bitna u intenzivnom uzgoju maline. 
DUŠIK - N
Osnovni pokazatelji nedostatka dušika su: tanke i slabe mladice koje se lako savijaju, lišće je svjetlo zelene boje, smanjenih plojki, i proizvodi malo asimilata. Razvija malo cvjetnih pupova , a plodovi su sitni.
Ukoliko biljka dobiva previše dušika, postaje prebujna, mladi izboji su prejaki u odnosu na rodne izboje i zasjenjuju ih – smanjuje se proizvodnja, plodovi su svjetliji, vodenastiji i slabe boje. Povećana je vlaga u grmu, te se kreira mikroambient povoljan za razvoj gljivičnih bolesti. Takve biljke su slabo otporne na hladnoću.
Zbog toga je potrebno naći optimalnu vrijednost.
Jedna od pokazatelja količine dušika u biljci je i razmak između internodija. Ako uzmemo u obzir jednu dobru proizvodnju, jedan jaki grm bi trebao imati 5 jakih mladica sa intenzivno obojenim listovima i razmakom između internodija od 8-10 cm.
Na osnovu takvog promatranja vigoroznosti biljke određuje se prihrana dušikom.
Gnojidbom dušika započinjemo početkom proljeća. U prve dvije godine gnojivo se lokalizira u blizini biljke, a u trećoj godini distribuira se dužinom reda. Iz različitih iskustava EU, potrebna je godišnja količina od 50-80 tona, ovisno o sorti, tipu tla i klimatu u kojem raste malina.
Jača gnojidba se savjetuje u prve dvije godine i u klimatu sa manje oborina i srednje niskim temperaturama. U krajevima gdje su oborine u ljetnim mjesecima visoke, 350-400 mm, te doze se smanjuju za 50%.
Bolje je ukupnu količinu potrebnog dušika podijeliti na dva obroka. Prvi puta prije početka rasta mladica, a drugi puta na početku cvatnje. Time se postiže bolja iskoristivost, izbjegava se prejaki rast mladica na ljeto, koje ako dovoljno ne sazriju mogu  biti oštećene u zimi.
Količina dušika u biljci ovisi i o jačini infekcije sa Didimellom, jer povećana gnojidba dušikom povećava osjetljivost maline na tog parazita. Malini odgovara dušik u obliku nitrata i u amonijakalnoj formi. Na alkalnim terenima preporučuje se prihrana gnojivima sa kiselom reakcijom (amonijak-sulfat) Jako dobri rezultati se postižu folijarnom gnojidbom, tretiranjem sa 1%-tnom solucijom uree prije i poslije cvatnje. 
FOSFOR – P
Fosfor je također vrlo bitan u intenzivnoj proizvodnji maline. Biljke koje se prihranjuju fosforom ranije cvatu, imaju veću proizvodnju u prvim godinama i vigorozniji rast nakon sadnje. Efekt se najbolje vidi u nasadima sa sistemom za natapanje kap po kap gdje se povećava iskoristivost fosfora u tlu.
Za fertirigaciju koristi se amonijev polifosfat. Biljke koje su deficitarne fosforom pokazuju loše dozrijevanje mladica, posebno na terenima sa puno vapna.
KALIJ – K
Kalij je najvažniji element u uzgoju maline. Samo optimalan sadržaj kalija garantira dobar rod maline. Pomaže povećavanju dimenzije ploda, boje i arome maline. Pojačava otpornost na stres biljke, uslijed suše, hladnoće, pojave bolesti.
Simptomi nedostatka kalija manifestiraju se na prije svega laganim tlima, i to: žutenjem lišća sa internervalnim klorozama, rubovi lista su purpurni, kasnije smeđi, nekrotiziraju i suše se. Plojka lista ima tendenciju savijanja prema dolje, a suhi rubovi idu prema gore.
Savjetuje se stabilizacija unosa fosfora i kalija od 3. godine na osnovu sadržaja ovih elemenata u listu i tlu.
U slučaju da je sadržaj P i K u listu i tlu optimalan ili kada se ne rade godišnje analize, orjentacijske doze su: - 30-60 kg P2O5/ha
 - 80-100 kg K2O/ha
Kalij mora biti u obliku sulfata, jer je malina jako osjetljiva na klor. U slučaju deficijencije K, a kod pojave simptoma, zbog njegove slabe pokretljivosti u tlu treba tretirati nasad 2-3 puta folijarno (preko lista) sa solucijom od 150 gr/100 l kalijevog nitrata.
MAGNEZIJ – Mg
Nedostatak magnezija javlja se u kiselom tlu ili u tlima sa velikim količinama aktivnog vapna. Jako je mobilan unutar biljke, pa se njegov nedostatak lako uočava na starim listovima.
Uočava se intervenalna kloroza na vršnim listovima, te dekloracija sa smeđom bojom na listovima u bazi grane. Rub plojke lista savija se prema gore.
Previše amonijakalnog N ili K sprečava apsorpciju Mg.
Orijentacijske doze MgO su 6-10 gr/m2 u prve dvije godine. U proizvodnim nasadima te količine se penju na 60-120 kg/ha.
 
ZAŠTITA PROTIV BOLESTI I ŠTETNIKA MALINE
 
Ovisno o vremenskim uvjetima i zdravstvenom stanju biljke provode se mjere zaštite od bolesti i štetnika. Prvo tretiranje može se provoditi još u fazi zimskog mirovanja, a zatim pri bubrenju pupova. Tijekom vegetacije problem mogu predstavljati gusjenice i to pogotovo one golobrsta, zatim lisne uši i sl., dok u prvoj godini od bolesti treba pripaziti na hrđu i pjegavost lišća.
 
OBRADA TLA IZMEĐU REDOVA I OKOPAVANJE OKO SADNICA
 
Ovo su neophodne mjere koje imaju za cilj uništavanje korova, no prvenstvena uloga je konzerviranja vlage u tlu i prisiljavanja biljke da se što dublje ukorijenjuje da bi bila što manje osjetljiva na sušu u ljetnim mjesecima. Obično se u prvoj godini provodi 3 do 4 ručna okopavanja, zatim 3 do 4 obrade međurednom frezom i eventualno jedno oranje u jesen.
 
VEZIVANJE IZDANAKA ZA ŽICU, ODSTRANJIVANJE STAROG IZDANKA I CVJETOVA
 
Nakon kretanja vegetacije ukoliko je sadnja bila dobro obavljena razvijaju se iz korijenovog vrata novi izdanci. Nakon izvjesnog vremena oni dostižu dužinu veću od 70 cm, te ih je potrebno provlačiti između prvog reda dvostruke žice. Također je bitno da se uklone svi cvjetovi koji se razvijaju prve godine. Ako je biljka zdrava i bujna tada se može ukloniti i cjelokupan prošlogodišnji izdanak tj. nadzemni dio sadnice koji smo ostavili nakon rezidbe u proljeće. Ovaj izdanak se oštrim voćarskim škarama reže do zemlje, a čime nam je znatno olakšan posao odstranjivanja cvjetova.
 
NAVODNJAVANJE NASADA
 
Najčešće se u kontinentalnom dijelu Hrvatske u ljetnim mjesecima javljaju sušni periodi kada dolazi do zastoja u rastu izdanaka. Da bi smo to spriječili neophodno je osigurati navodnjavanje površine u 
potrebnim količinama. Danas se najviše koristi sistem navodnjavanja kap po kap, a koji istovremeno možemo koristiti i za prihranu različitim gnojivima. Natapanje sistemom kap po kap poželjnije je od prskalica jer natapanje korjena umjesto lišća sprečava pojavu bolesti. Za određivanje doze navodnjavanja koriste se tenziometri. 
Maline zahtijevaju znatnu količinu vode, posebno tijekom vegetacije i u vrijeme berbe. Prekomjerno vlažna tla mogu negativno utjecati na pojavu bolesti. Za malinu je u periodu vegetacije, dakle od cvatnje pa do kraja berbe potrebno oko 2,5 l vode/m dužnom, a u vrijeme sazrijevanja plodova i 3 l, i to u 2 obroka dnevno.
 
ODSTARNJIVANJE VRHOVA MLADICA NA ŽELJENOJ VISINI
 
Tijekom prve vegetacije iz podzemnog dijela sadnice razvija se veći broj izdanaka od kojih se ostavljaju 2 do 3 najbolje razvijena. Kod loših sadnica ovo nije slučaj. Kada su dostigli visinu od otprilike jednog metra pinciramo ih da bi smo potakli razvoj bočnih ogranaka. Vršni ogranak nastavlja 
rasti u visinu i provlači se kroz drugi red dvoredne žice. Bočni ogranci povećavaju rodnu površinu i time potencijal rodnosti u slijedećoj godini.


BERBA, TRANSPORT, PAKIRANJE I ČUVANJE PLODOVA
 
Berba plodova organizacijski je najzahtjevniji posao u nasadu malina  i često o njemu ovisi uspješnost proizvodnje. Male greške u procjeni ili obavljenim poslovima dovode do velikih gubitaka.
Plodovi malina ne dozrijevaju istovremeno i stoga zahtijevaju višekratnu berbu. Obično berba traje 30 dana, a ovisno o vremenskim uvjetima i sorti odvija se svakih 2 do 4 dana.  Najveća količina ubere se krajem lipnja. Vrlo važno je pratiti vremenske prilike prije i za vrijeme berbe, jer će o njima ovisiti kada će berba započeti, do kada će trajati i kojom dinamikom će se odvijati. Svaka godina ima svoje specifičnosti, a glavni je princip je da vrlo toplo, sunčano i suho vrijeme utječe na raniju berbu koja će trajati kraće, te obrnuto.
Ovisno o namjeni određujemo i optimalnu zrelost za berbu tj. dozrelost ploda. Plodovi se beru bez peteljki. Kod nas za stolnu potrošnju beru se čvrsti plodovi u posebne najčešće plastične prozirne posudice od 250 ili 500 grama, dok se u inozemstvu koriste i posude od 125 g. Plodovi namijenjeni preradi ili dubokom smrzavanju beru se u plitke otvorene letvarice («holandez») od 2 do 3 kg.
Berba se obavlja po suhom i prohladnom vremenu, a ako je toplo i sunčano tada berbu obavljamo u jutro (do podneva) i predvečer. Važno je da se plodovi odmah nakon berbe ohlade, a ako to nije moguće da se drže podalje od direktnog sunčevog zračenja. Zatim ih treba što prije distribuirati ili na tržište ili u pogone za preradu.
Kod nas se berba još uvijek obavlja ručno, a učinak berbe ovisi o krupnoći plodova i samom beraču. Količina ubranih plodova na sat po jednom beraču varira od 3-4 kg, pa sve do 10 i vrlo rijetko više od 10 kg.
Plodove grupiramo u različite klase, tako u I klasu ubrajamo plodove koji su zadovoljavajuće krupnoće i boje, čvrsti i zreli, bez oštećenja, te bez dijelova peteljki i lišća. U II klasu ulaze i nešto sitniji plodovi, a tolerira se 5-10 % oštećenih plodova.
Nedozrele plodove kao i one napadnute bolestima i štetnicima ne smijemo brati za stolnu potrošnju i preradu.
Pri transportu kamionom hladnjačom za kupine u svježem stanju preporuča se temperatura od 0,5 do 1°C, a za one zamrznute -20 do -18°C.
Čuvanje malina zbog svojstva ploda se ne preporučuje, već se one direktno transportiraju na tržište. Pri samoj prodaji preporučuje se stavljanje posudica u hladnjake, a gdje temperatura ne prelazi 8°C.
 
 
Povratak